Teta Mirica

Dogodilo se nešto strašno. Mojoj se mami izgubio osmijeh na licu. Nema ga već danima. Tjednima, mislim.

— Teška su vremena — uzdiše i radi.

Ima nekoliko zanimanja. Ima nekoliko ureda. I u stanu je napravila jedan. Ured, mislim. Nosi ozbiljne kostime i crne cipele ravne pete. Miriše na ozbiljne parfeme. Kosa joj je ozbiljno začešljana. Auto joj je ozbiljno uredan i pun papira, fascikala i debelih knjiga. Torba joj je velika i jako ozbiljna. U njoj osim papira ima i neko računalo. Zbog tog računala ne smijem torbu ni pipnuti. Odmah viče:

— Paziiiii! To košta!

Na ruci nosi ozbiljan sat. Svaki čas ozbiljno pogledava na njega i puše:

— Zar je već toliko? Moram požuriti.

I stvarno, najstvarnije stalno nekamo žuri. Sva je fiju-briju.

Sa mnom razgovara samo i isključivo ozbiljno. Zasipa me pitanjima:

— Hoćeš li opet zakasniti?
— Nisi li to mogla točnije napisati?
— Možeš li izgledati urednije?
— Trebam li te kazniti?

Kupila si je naočale s ozbiljnim okvirima. I ozbiljno, najozbiljnije, vrlo je rijetko kod kuće.

Jednog ožujskog poslijepodneva pitala sam Ivana, prijatelja iz razreda:

— Što je tvoja mama po zanimanju?
Slegnuo je ramenima i rekao:
— Ništa. Ona je samo mama.

Zanimalo me je kako izgleda mama koja nije ništa po zanimanju. Ivan me jednom pozvao k sebi u goste. Trebali smo razmijeniti nekoliko sličica Pokemona. Tada sam upoznala njegova dva brata, Filipa i Dominika, i tetu Miricu, Ivanovu mamu. Dočekala me 5 osmijehom. lspekla nam je palačinke. Igrala je s nama Monopoly. Pokazivala nam kolut naprijed na velikom bračnom krevetu. Odvela nas na Jarun. Sakrivala se iza velikih stabala.

Teta Mirica mi se odmah jako svidjela. Umjesto u uredu, vrijeme provodi u sobi svojih sinova, parkovima i na dječjim igralištima. Nosi trenirke veselih, neozbiljnih boja. Miriše na svježe pečene kolače. Ima dugu kosu u kojoj su obično raznobojne ukosnice. U njezinu žutom automobilu voze se djeca, lopte, koturaljke, reketi za tenis i ostale igračke. Uvijek sa sobom ima ljubičasti ruksak u kojem su sokovi, keksići i bombončići. Ne nosi sat i vrijeme je uopće ne brine.

Napisala: Sanja Polak
Ilustrirao: Niko Barun
Izdao Mozaik knjiga d.o.o. u dječjem časopisu "Prvi izbor", travanj 2016.
Objavljeno uz dozvolu izdavača
www.mozaik-knjiga.hr/prvi-izbor


Sva događanja


Kategorija:
,

Sva događanja Prijava događaja