Peraje i repovi

Dok peraje nalazimo kod relativno malog broja životinja, repovi su uobičajena i raznovrsna značajka mnogih pripadnika životinjskog carstva. Kod mnogih kopnenih životinja udovi imaju uglavnom istu funkciju: da nose i tjeraju naprijed životinju dok se kreće svojim teritorijem – na tlu ili ispod tla.

Neke životinje, poput klokana, kreću se na samo dvije noge dok se mnogo manjim i tanjim prednjim nogama služe za držanje hrane. Tako su im prednji udovi postali specijalizirano oruđe, dok su se stražnji prilagodili za prelaženje velikih udaljenosti.

Kod nekih drugih životinja prednji su se udovi pretvorili u peraje. Na kosturima nekih morskih sisavaca, na primjer polarnih kitova – vidi se da su ove životinje nekad imale noge. Tuljani, morski lavovi, morževi, morske krave, kitovi i dupini morske su životinje kojima su se prednji udovi razvili u plosnate peraje.

U morske krave šake su se povećale, a prsti su se spojili u velike peraje ili vesla. Morske krave nemaju stražnjih peraja, za razliku od tuljana kod kojih su kosti prednjih i stražnjih nogu relativno kratke i unutar su tijela.

Peraje u različitih vrsta tuljana imaju različite funkcije. Ušati tuljani mogu okrenuti svoje stražnje peraje prema naprijed te pomoću njih i prednjih peraja hodati po tlu, dok pravi tuljani stražnje peraje drže u zraku i migolje tijelima oslanjajući se na svoje prednje peraje.

Repovi su osobita značajka kralježnjaka, u kojih se unutrašnji kostur temelji na dugom, elastičnom lancu malih kostiju zvanih kralješcima na kraju kojih je obično produžetak ili rep. U nekim slučajevima, npr. kod čovjeka, izvana nema tragova repa premda kostur sadrži repne kralješke, tzv. trtičnu kost.

Mnoge životinje imaju samo male vanjske repove: neke od njih su bezrepi majmuni, čimpanze i medvjedi. Čak i golemi slonovi i dugovrate žirafe imaju samo sićušne repove. U svim tim slučajevima rep više nije potreban za obavljanje praktičnih funkcija.

Kod drugih životinja, naprotiv, repovi služe za širok spektar funkcija. U riba i morskih sisavaca, poput kitova i dupina, rep osigurava glavnu pogonsku snagu za kretanje kroz vodu. U kitova rep ima horizontalno postavljene peraje za koje je pričvršćena složena struktura snažnih mišića.

U mnogih sisavaca koji provode mnogo vremena pod vodom – čudnovati kljunaš i dabar su dva primjera – rep je postao veliki plosnati organ za plivanje koji služi kao kormilo i pogonska sila. Kod dabra ima još jednu funkciju: služi kao sredstvo za upozoravanje; na znak opasnosti dabrovi će međusobno komunicirati udarajući repom o površinu vode, nastojeći usput i otjerati uljeza. Njihov je rep prekriven ljuskama, a ne krznom poput ostatka njihova tijela.

I druge životinje koriste rep kao sredstvo upozoravanja. Tako npr. tvori prijete svojim kitnjastim repovima koji su najčešće obrasli u osobito dugu dlaku koja se napuše kad se rep drži uspravno. Ukoliko uljez ne obrati pozornost na ovo upozorenje, najvjerojatnije će ga tvor poprskati smdljivim mlazom iz vrlo razvijenih analnih žlijezda.

Domaće mačke i psi često usprave rep i nakostriješe ga kad se susretnu s drugim mačkama i psima. To je instinkt koji nalazimo i u divljih životinja: vukovi i lisice npr. obično se čitavi nakostriješe kad se sretnu, kako bi izgledali veći i opasniji. Dok promatra kako joj se približava plijen, divlja mačka može sjediti sasvim nepomično, trzajući samo vrhom repa, što je znak koncentracije.

Kad psi mašu repom, njihovi vlasnici to obično tumače kao znak ugode. Stručnjaci takvo ponašanje objašnjavaju kao znak sukoba: pas želi krenuti naprijed, ali prirodni instinkt straha (zbog susreta s nečim mnogo većim) tjera ga na povlačenje. Preplašeni pas i vuk podvijaju rep između nogu da bi prikrili mirisne signale koje ispuštaju analne žlijezde.

Zbog toga će dva divlja psa koja se sretnu možda držati repove uspravno, tako da bolje izlože analne žlijezde koje prenose informacije.

Kod nekih pripadnika životinjskog carstva rep služi za hvatanje – za stabljike i grane – djelujući kao peti ud za penjanje ili kretanje kroz krošnje drveća. U mnogih majmuna, oposuma, kameleona, čak i morskih konjica, rep je sasvim prilagođen za hvatanje. U nekih drugih životinja, npr. poljskog miša – rep je djelomično prilagođen za hvatanje.

U ptica je rep opremljen dugim letnim perjem te one pomoću njega održavaju ravnotežu i mijenjaju smjer leta. Spuštajući i šireći rep u lepezu, ptica se u letu može zaustaviti i s lakoćom sletjeti. Na kraju spomenimo i to da neke egzotične rajske ptice imaju repove ukrašene dugačkim perjem kojima nastoje zadiviti družice u vrijeme parenja.

Preuzeto sa:
http://www.skole.hr
Objavljeno uz dozvolu


Sva događanja


Kategorija:
,

Sva događanja Prijava događaja