Oblačica i snijeg

U obitelji Oblačko te večeri bili su zaposleni svi ukućani. Najmlađa među njima bijela Oblačica veselo je poskakivala od mame do bake.
- Mamice, koliko još imaš posla? Jesi li uskoro gotova? - sjajnih očiju ispitivala je Oblačica
- Evo, uskoro sam gotova - odvrati joj mama, pokazavši svjetlucavu bijelu haljinu koju je završavala. Oblačica zadovoljno pljesne ručicama i potrči baki.
- Bakice, bakice, kako je veliki prekrivač. Hoće li biti dovoljan da prekrije cijelu livadu? - neumorno je ispitivala Oblačica. Potom potrči prema tati i bratu koji su stavljali snježne oprave u kočiju.
-Tatice, tatice, jesi li stavio šalove i kapice?
Stariji brat Oblačko pokaže joj rukom na košaru. - Sve je tu! Ne brini se!
Oblačica je bila uzbuđena. Večeras prvi put odlazi na let u snježnoj kočiji. Jedva je dočekala da krenu. Tata Oblak pokrene kočiju i oni polete nebom. Sjajnih očiju mala Oblačica promatrala je srebrni mjesec i zvjezdice koje su treperile kao iskrice.
Uskoro su se približili gradu. Iz kočije obitelji Oblačko gradom zavijore bijele pahuljice. Oblačica je prekrila usnulu travu mekanim prekrivačem. Drveće je obukla u svjetlucave haljine. Krovove kuća omotala je toplim šalom. Zadovoljno otare i posljednji pahuljicu, stavivši na dimnjak bijelu kapicu.
-Mamice, tako sam sretna! - poviče Oblačica.
Mama je zagrli. Iza njih je ostala svjetlucava bjelina, počela je zima.

Napisala: Tamara Vrbanović
Izdao Mozaik knjiga d.o.o. u dječjem časopisu "Prvi izbor", siječanj 2014.
Objavljeno uz dozvolu izdavača
www.mozaik-knjiga.hr/prvi-izbor


Sva događanja


Kategorija:
,

Sva događanja Prijava događaja