Arheologija - ključ za tajne prošlosti

Kopanje, lopatice, strugalice, četkice – vjerojatno su to najčešće asocijacije koje povezujemo s arheološkim istraživanjem. Pažljivo uklanjanje slojeva zemlje, prikupljanje nalaza i uzoraka, to je osnova istraživanja. Nakon toga slijedi čišćenje i zaštita predmeta, određivanje vrste predmeta i vremena u kojem su se koristili, te različite analize. Arheologija je znanost koja se stalno razvija i sve više surađuje s drugim znanostima u otkrivanju tajni prošlosti.

Pa, ako baš niste ludi za poviješću, ili obožavate povijesti ali biste se voljeli baviti i nekom drugom znanostu, ne brinite se, možete. U proteklih 30-ak godina mnoga značajna arheološka otkrića događaju se u - laboratoriju. Zato se nemojte začuditi ako arheologa zateknete za mikroskopom!

Fizika, kemija, mikrobiologija, genetika, botanika

Određivanje vremena nastanka (datacija) uzoraka pomoću različitih analiza najraširenije je korištenje fizike u arheologiji. Razvoj znanosti poput mikrobiologije i genetike pomaže arheologiji u odgovaranju na mnoga pitanja, posebice u razdobljima i regijama u kojima ne postoji uporaba pisma. Prošle su godine ove znanosti pridonijele boljem razumijevanju mnogih problema.

Grotte du Renne

Jedno od njih je pitanje pripadnosti lokaliteta u špilji Grotte du Renne u Francuskoj. Ondje su arheolozi pronašli predmete stare oko 40 000 godina, iz vremena kada su u Europi živjeli i neandertalci i anatomski moderni ljudi. Na lokalitetu nije bilo dovoljno velikih ljudskih kostiju na temelju kojih bi se moglo odrediti koje su populacije ondje živjele. Stoga su znanstvenici u Heidelbergu u Njemačkoj analizirali bjelančevine iz sitnih ulomaka kostiju. Analiza je bila uspješna i pokazala da su Grotte du Renne prije nastanjivali neandertalci.

KRAPINA

Kada smo već kod neandertalaca, zanimljiv je i jedan nalaz iz Hrvatske. On nije nov, pronađen je prije više od 100 godina u Krapini, na poznatom nalazištu neandertalske kulture - na Hušnjakovu brdu. Riječ je o ulomku — kamena.

Zašto je poseban?

Pa, ulomak ne pripada vrsti stijena kakve se mogu pronaći oko Hušnjakova brda nego malo dalje. Osim toga, nije ukrašen, nema tragova obrade, neobičnog je izgleda, pa istraživači smatraju da je možda bio toliko neobičan nekom stanovniku špilje da ga je odlučio zadržati i odnijeti kući. I to se sve događalo prije oko 130 000 godina! Poznato je da su neandertalci skupljali životinjske zube, školjke, ptičje perje i kosti za izradu nakita.

Prapovijesni DNK

No, vratimo se našoj temi. Osim analize proteina (bjelančevina) iz organskoga materijala, za ljudske se ostatke katkada koristi analiza DNK. DNK je, ako već niste o tome učili na biologiji, osnovna molekula nasljeđivanja, i odgovorna je za prenošenje nasljednih ' osobina s roditelja na djecu. DNK imaju i biljke, i životinje, i naravno ljudi. Tijekom posljednjih desetljeća znanstvenici su uspjeli identificirati neke dijelove DNK koji su rašireni u pojedinim skupinama ljudi. Takve se analize provode i na arheološkim uzorcima. Arheolozi im pribjegavaju kada žele ustanoviti jesu li neke skupine ljudi srodne.

Poljodjelstvo na Baltiku

Jako zanimljiva istraživanja na tom području vezana su za sličnost između lovaca skupljača koji su živjeli u Europi prije širenja poljodjelstva sa skupinama koje su se bavile njime. Tako je utvrđeno da su poljodjelstvo u jugoistočnu i srednju Europu proširili ljudi podrijetlom s Bliskog istoka. Rezultati nedavnoga istraživanja na uzorcima s Baltika pokazali su da su ondje poljodjelstvo prihvatile populacije lovaca skupljača, koji su se prilagodili novom načinu života.

Zanimljivosti

  • Na brončanodobnom lokalitetu Kalnik - Igrišče pronađene su sjemenke mnogih žitarica i mahunarki, ali i divljih jabuka. Čini se da su one bile omiljene prije skoro 3000 godina na tom području, unatoč svome groznom okusu. Ipak, vjerojatnije je da ih nisu jeli sirove, nego su ih upotrebljavali za dobivanje pića ili nekih drugih namirnica.
  • Arheološka istraživanja na području Đakovštine, koja su obuhvaćala lokalitete iz mlađega kamenog doba — neolitika (6000 — 3500 pr. Kr.), pokazala su da se s vremenom povećavao broj biljnih vrsta koje su ljudi konzumirali i uzgajali.
  • Kultivirane sorte jabuka potječu s Bliskog istoka (Turska i Kavkaz), odakle su se proširile po Europi. Karlo Veliki zapovjedio je sadnju jabuka u Njemačkoj, a kolonizacijom je prenesena u obje Amerike.

Grob u Iloku

Tako su u jednom grobu u Iloka, istraživanom 2002. godine, pronađeni predmeti koji upućuju na to da je riječ o ratničkom grobu iz 1. stoljeća. To je vrijeme učvršćivanja rimske vlasti na našem području. Grob je bio zanimljiv jer je sadržavao predmete kakvima su se koristili autohtoni stanovnici toga područja, ali i neke predmete koji su rimski. Najzanimljiviji su bili arheobotanički nalazi: osim namirnica uobičajenih za Panoniju u 1. stoljeću, pronađene su i sjemenke vinove loze, smokva i dinja! Zašto je to važno? Pa, sigurno ste pogodili: pokazuje da su Panonci s vremenom prihvaćali neke rimske prehrambene navike. Grožđe, smokve i dinje nisu bili poznati prije dolaska Rimljana.

Napisala: Rosana Škruglja
Izdao Mozaik knjiga d.o.o. u dječjem časopisu "Moj planet", ožujak 2017.
Objavljeno uz dozvolu izdavača
http://www.mozaik-knjiga.hr/moj-planet


Sva događanja


Kategorija:
,

Sva događanja Prijava događaja